ZAVJETNA CRKVA U SPOMEN PALIMA ZA DOMOVINU

SVETA MATI SLOBODE

English version here...

Sjeveroistočno pročelje Zavjetne crkve

IDEJA O NASTANKU SVETIŠTA

Zamisao o izgradnji zavjetne crkve posvećene Majci Božjoj «Sveta Mati Slobode» niknula je u jeku Domovinskog rata. Nakana Svetišta jest sačuvati uspomenu na predanu vjeru hrvatskoga puka u zagovor Blažene Djevice Marije, te sačuvati od povijesnog zaborava ime svakoga hrvatskog branitelja koji je darovao svoj život za Domovinu. Molitvom za Domovinu i za sve koji su za nju položili živote ova se spomen-crkva uključuje u niz hrvatskih zavjetnih marijanskih svetišta.

Hrvatski vjernički puk oduvijek vjeruje da ga Marija zagovara i prati na njegovu povijesnom putu. Utjecao joj se osobito tijekom svojih križnih putova kroz povijest. Tako i u vrijeme Domovinskog rata.

Krunica je spontano postala zaštitnim znakom naših branitelja, a narod ju je istodobno molio u svim crkvama i na javnim mjestima. I jedni i drugi vjerovali su da će nas Bog po zagovoru Blažene Djevice Marije spasiti od prijetećeg uništenja. Zavjetna crkva «Sveta Mati Slobode» nastala je uz mjesto na kojem je puk molio krunicu.

Ideju o izgradnji pokrenuo je don Petar Šimić. Zavjetna crkva izgrađena je prema rješenju arhitekta Nikole Bašića.

IME ZAVJETNE CRKVE

Ime Zavjetne crkve odabrao je kardinal Franjo Kuharić iz drevnih litanija Majke Božje Trsatske. Litanije se nalaze u molitveniku «Raj duše» što ga je Katarina Zrinski, žena Nikole Šubića Zrinskog, dala tiskati 1560. u Padovi. Litanije su nastale kao molitveni zazivi Majci Božjoj u doba kad je Hrvatska pod najezdom osmanlijskih osvajanja svedena na Ostatke ostataka.

Kapelica na otvorenom Pietà Croatica

ZAŠTITNI ZNAK

Zaštitni znak Svetišta predstavlja potresan prizor Pietà. Predstavlja ga hrvatska žena iz puka. Na skutima drži svoga umirućeg sina, hrvatskog branitelja s krunicom oko vrata. Iz rane mu kaplje krv, koja padajući na tlo tvori hrvatski grb. Zaštitni znak izradio je Ivan Lacković Croata.

Pietà Croatica nalazi se na istočnom pročenju Svetišta, uklesana u kamen, te okrenuta ulici Hrgovići poziva prolaznike i jarunske izletnike da zastanu na tren i pomole se za pale branitelje, što mnogi i čine. Tako da to mjesto poprima obilježje kapelice Majci Božjoj na otvorenom.

ZAVJETNA CRKVA

Prostor zavjetne crkve od 1200m² podijeljen je u tri dijela: crkvena lađa, kapela i kenotaf.

CRKVENA LAĐA

U crkvenoj lađi može se okupiti oko 2000 vjernika. Pred vjernicima se otvara pogled na oltar i ambon te oltarni reljef. S desne strane svjetlo prodire kroz dva ogromna suvremena vitraja koji uokviruju orgulje, a slijeve strane ono prodire kroz vitraje koji čine plašt kapele Svetohraništa i Gospe.

Oltar, ambon i oltarni reljef

Oltar i ambon

Oltar u sredini i zdesna ambon isklesani su od velebitskog romanovca smeđecrvene boje. Mramor je uzet s lokaliteta Tulovih greda, tog simbola hrvatskog identiteta. Postolje oltarne ploče tvore dva slova M, koja naznačuju vrijeme nastanka Svetišta, kraj drugog milenija. Sam puk ta dva M očitava i kao Majka Marija. Prigodom posvećenja u oltar su položene moći blaženog mučenika Alojzija Stepinca, glasa savjesti hrvatskog naroda. U ambonu, s kojega se naviješta Riječ, snažno su izraženi «α» i «ω«, koji naznačuju da početak i svršetak vremena i vjekovi pripadaju Kristu.

Oltarni reljef Proslave

On je središte liturgijskog prostora u kojem se okuplja vjernički puk na slavljenje otajstva Spasenja i središte kenotafa s palim braniteljima, koji su, vjerujemo, nakon svoje muke ucijepljeni u Kristovu Proslavu. Po tome je kenotaf duhovno domovinsko središte u čast našim mučenicima. Dakle, svojim sadržajem reljef osmišljava i povezuje žrtvu Kristovu i žrtvu svih u kenotaf upisanih branitelja i nas koji slavimo Kristovu žrtvu i molimo za pale branitelje. Tako reljef uprisutnjuje cjelovitu povijest i našu povijest Spasenja: Središnji lik jest Krist Uskrsli, prikazan kao Pobjednik i Svevladar, a Gospa ispred njega, kao prvouskrsla od ljudi, u zagovornoj molitvi kao Kraljica Hrvata. Oko njih je prikaz mnoštva koji svoje haljine ubijeliše u krvi Jaganjčevoj, a koji dođoše iz nevolje velike. Tako se ostvaruje vizija proroka Ezekijela: suhe kosti, ispijene na suncu i bez života, snagom Krista Uskrslog i zagovorom Gospe zaodijevaju se životom i stvaraju nov narod. U reljefu su prikazi ranjenog Dubrovnika i srušenog Vukovara, a iznad njih razdrobljene kockice hrvatskog grba označavaju zlo kojem smo bili izvrgnuti u vrijeme obrambenog domovinskog rata za Hrvatsku. Obodom reljefa zlatnim slovima ispisana je posveta Mučenicima za domovinu Hrvatsku, koji će u Kristu uskrsnuti. Reljef je djelo akademskog kipara Kuzme Kovačića. Reljef iza oltara na kojem slavimo Kristovu smrt i uskrsnuće poziva i nas da već danas u Kristovoj pobjedi možemo vidjeti svoje preobražene patnje, svoje muke, muke svoje obitelji, svoga naroda i ovoga svijeta, koji prikriva Zli. U Isusu Uskrslom i Gospi uznesenoj prepoznaj i vidi sebe i svijet oko sebe. Povezani s Isusom i Marijom, najbolje ćemo ući u tajnu povijesti, osmisliti svoje zalaganje za Domovinu, za bolji svijet i istinsku Slobodu.

Vitraji

Vitraji s južne strane svojim porukama povezuju «Svetu Mati Slobode» sa svetištima Remete i Trški Vrh. Lijevi vitraj nosi remetski natpis «Fidelissima Advocata Croatiae» - «Najvjernija odvjetnica Hrvatske», a desni vitraj nosi natpis iz svetišta Gospe Jeruzalemske s Trškog Vrha, «Mundi Meliores Origo», odnosno «Početak boljega svijeta». To nas upućuje na hrvatsku vjerničku tradiciju štovanja Presvete Djevice, Isusove Majke i naše Majke u čitavom nizu hrvatskih marijanskih svetišta diljem Domovine.

Vitraji sa sjeverne strane tvore kristalni plašt kapele. Rubom plašta inkrustirane su kristalne konveksne kugle. U svaku kuglu upisano je ime mjesta porušenih i teško oštećenih crkava i kapela, a broj križeva u kuglama naznačuje broj srušenih i teško ranjenih sakralnih objekata. I dok se kroz nebrojen niz kugli lomi svjetlo, sve te porušene i teško ranjene crkve oživljavaju u čudesnoj svečanosti misterija, sada trajno zaštićene Marijinim plaštem Zavjetne crkve. Vitraji su djelo akademskog slikara Jeronima Tišljara.

KAPELA SVETOHRANIŠTA I GOSPE

Srce Svetišta čini kapela, smještena u sjeveroistočnom dijelu Zavjetne crkve. U njoj je prikazano otajstvo Spasenja.
Na podu kapele mozaikom je prikazan izvor povijesnog zla, simboliziran biblijskom zmijom. Iznad nje uzdiže se lik Žene i njezina Roda, što naznačuje ostvarenje biblijskog obećanja:

Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezinog, on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.

U naviještenoj Ženi Crkva prepoznaje Mariju, a u njezinu rodu Isusa – Spasitelja.

Na podlozi dviju stuba u obliku ribe, što naznačuje 2000. godina krščanstva, uzdiže se Hrvatska zemlja, u koju je usađeno svetohranište u obliku pšeničnog zrna koje klija. To nas podsjeća na put otajstva Spasenja što ga je Krist izrazio prispodom o pšeničnom zrnu: Ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako umre – donosi obilat plod. Time je Krist navijestio otajstvo svoje Otkupiteljske smrti, a i značenje otajstva žrtve svakoga tko se iz ljubavi životom žrtvuje za druge.

Kapela Svetohraništa i Gospe

Ispred tako prikazane Hrvatske zemlje, s lijeva uzdiže se prekrasan Gospin lik. Gospa gestom ukazuje na put Spasenja ostvarenog po Kristu što se ostvaruje po onima koji prihvaćaju logiku zrna, umirući da bi iz njihova predanja drugi živjeli. Ujedno, kao plod Kristove i Marijine svetosti, po Hrvatskoj zemlji u obliku manjih zrna, naznačeni su hrvatski sveci i mučenici, a niz se nastavlja na tom tragu u kenotafu, gdje su upisani naši branitelji.
Na takvoj Gospi, koja se i sama poistovijetila sa Sinovljevom žrtvom i postala Suotkupiteljicom, nadahnjivale su se i još se nadahnjuju tolike hrvatske žene, te u tako ukorijenjenoj vjeri postaju na tisuće Pietà Croatica-e, napose majke i žene palih branitelja.

Skulpturu Majke Božje izradio je u snježno bijelu mramoru akademski kipar Josip Marinović, a Hrvatsku zemlju i svetohranište, kao i mozaik u podu izradio je akademski slikar Jeronim Tišljar.

KENOTAF

U prostoru iza oltara je sama bit i svrha svetišta. Kenotaf, prazan grob, tvori ophodni prostor iza oltara u koji su uklesana sva imena poginulih branitelja. Svaki je predstavljen imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i godinom pogibije. Tako kenotaf čuva od povijesnog zaborava spomen na svaku osobu branitelja palog u obrambenom domovinskom ratu. U kenotaf je uklesano 15392 imena palih branitelja. Popis palih dobiven je od Ministarstva branitelja. Podnožjem popisa proteže se suptilan, prozračan, od stakla izrađen Križni put, koji su prošli branitelji. Rad akademskog slikara Jeronima Tišljara.

Na sjevenoj stijeni kenotafa uklesana je Kristova Riječ koja tumači smisao njegove žrtve i žrtve palih branitelja: Ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako umre – donosi obilat plod,  ispod koje je Krist u padu, rad kipara M.Gajšaka. Na južnoj stijeni kenotafa stoji uklesan Prosenjakov tekst "Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti - mi ćemo ga držati" s potpisom Vaši branitelji.Tako kenotaf čuva od povijesnog zaborava spomen na svaku osobu branitelja palog u Domovinskom ratu.

SVETKOVINA SV. MATI SLOBODE - STUDENI 2008. GODINE

Te godine, zavjetnu crkvu obogatile su sljedeće skulpture: Kraljica Hrvata Pietà, Posljednja večera i krstionica

KRALJICA HRVATA PIETA, djelo i dar Svetoj Mati Slobode od vlč. Zlatka Suca

Pietà, zaključni je motiv Kristova kalvarijskog hoda i Zlatko Sudac ga je prikazao na impresivan način. U monumentalnoj skulpturi izlivenoj u bronci ostvario je djelo naglašene emocionalnosti. Verikalnom postavu Marijina lika suprotstavlja dijagonalno položeno tijelo  mrtvoga sina.  Bogorodičino  plemenito lice odražava njenu unutrašnju bol i duhovnom snagom dosegnutu smirenost. Kao tip lica Marija podsjeća na žene našeg dalmatinskog kamenjara.

Kristovo tijelo donijeto je lomnom formom, slobodnom anatomskom razradom, brojnim detaljima patnje koji potenciraju potresnost scene. Sudac i deformira formu, rastaće epidermu površine, odstupa ponekad i od realistične preciznosti u svrhu sadržajne uvjerljivosti. Ekspresionistički karakter skulpture najbolje odgovara temi, s likovima uronjenima u masu, snažnih kako u frontalnom izgledu, tako i u ophodu djela.

Zlatko Sudac (1971.) iako nije profesionalno školovani umjetnik, ostvario je dojmljiv slikarski (u manjoj mjeri) i kiparski opus. Noseći stigme na tijelu, postao je karizmatski duhovnik koji je svojim seminarima i propovjedima mnoge uputio svjetlu vjere.

POSLJEDNJA VEČERA prof. likovne umjetnosti Zvonimira Šepata

U reljefu Posljednja večera slikar i kipar Zvonimir Šepat interpretirao je temu koja je često inspirirala umjetnike kroz povijest. Šepat apostole postavlja u brojem dvije nejednake grupe, s njihovom upućenošću prema centralno postavljenim likom Krista. Lica apostola oblikovana su punom realističnom dorađenošću, s elementima portretnog. Lik Jude izlazi izvan kadra prikaza. Kristovu božansku dimenziju Šepat naznačuje velom kojim negira lice, odnosno opredmećenim svjetlom kao izvanjskim znakom duhovnog. U reljefu događaja u sjeni križa. S kruhom u središtu zbivanja.

Površinu reljefa karakterizira mekoća oblika, lagani pad draperije, blage valovitosti koja ulazi i u dubinu sakraliziranog prostora. U kiparskoj kompoziciji dinamičnosti i reda, u kojoj figure različitih postava izrastaju vještinom kipareve ruke iz mase volumena.

KRSTIONICA, djelo akademskog umjetnika Jeronima Tišljara

Elementima liturgijskog namještaja u crkvi Svete Mati Slobode nakon milenijskog oltara, ambona i svetohraništa pridružuje se nova krstionica.

U svojoj vanjštini jednostavna, a u sebi nosi bogatsvo simbolike. Proporcijom se nadovezuje na narodni pra baptisterij – Višeslavovu krstionicu, ali mu ne prati izvanjsku formu. Oblikom je pojednostavljeni univerzalni zdenac, zdenac čiste krsne vode.

Nova krstionica simbolično je na prvoj stubi hoda prema svetištu i oltaru, no ipak niže da naglasi neophodni početak uspona i puta svakog katekumena.

Od simbola može se iščitati riba kao znak raspoznavanja kršćana i Kristovih sljedbenika još od vremena apostola i prvih mučenika.

Ihtis – riba je akronim za otajstveno ime samoga Spasitelja.

Krstionica je projektirana tako da, inkorporiranu u stilizirani crtež ribe, na svojoj gornjoj plohi ima spremnik – posudu s krsnom vodom iz koje krstitelj može posudom ili čak rukom, poput Ivana, zagrabiti i čistom vodom nekrštenog pokrstiti.

Krsna voda teče iz ruke na čelo krštenika u kameno korito-tijelo ribe te kroz njena usta poput gorskog potoka u spremnik sakriven u unutrašnjosti baptisterija.

POVELJA BLAGOSLOVA KAMENA TEMELJCA

Kardinal Franjo Kuharić,
zagrebački nadbiskup-metropolit,
predsjendik Hrvatske biskupske konferencije
blagoslovi kamen temeljac
i početak gradnje zavjetne crkve
«SVETA MATI SLOBODE»
u Zagrebu na Jarunu u župi
Duha Svetoga, u subotu
11. studenog godine Gospodnje 1995.
Bilo je to u doba kada je u
Katoličkoj crkvi vršio Petrovu službu
veliki prijatelj hrvatskoga naroda i
zaštitnik njegove slobode i njegovih prava
papa Ivan Pavao II.,
kad je na čelu Republike Hrvatske
bio njezin predsjednik
dr. Franjo Tuđman,
kad je službu provincijala
Hrvatske salezijanske provincije vršio
don Stjepan Bolkovac,
a župom Duha Svetoga upravljao
don Mirko Režek.
Zavjetna crkva «Sveta Mati Slobode»
nazvana tako po zazivu u Trsatskim
litanijama, koje su nastale u 16. stoljeću,
u vrlo tjeskobno doba za hrvatski narod
gradi se pod vodstvom hrvatskih salezijanaca, po nacrtima
arhitekta Nikole Bašića, a na poticaj
vjernog naroda, osobito ožalošćenih
majki i očeva, udovica i siročadi
poginulih branitelja Domovine,
kao zadužbina hrvatskih katolika
i prijatelja hrvatskoga naroda,
da se u njoj trajno prikazuje
Kristova žrtva za sve one koji su
darovali svoje živote za Domovinu,
za njezinu dobrobit i slobodu.

+Franjo kard. Kuharić
nadbiskup zagrebački

Preuzvišeni gospodin Josip Bozanić,
nadbiskup metropolit zagrebački
i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije posveti ovu crkvu-Pet godina nakon polaganja njezina kamena temeljca-u nedjelju 12. studenoga
2000. obljetnice utjelovljenja vječne Riječi Božje,
u 23. godini pontifikata Ivana Pavla II.,
pape koji se prije 10 godina odlučno zauzeo
za pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu.
Marijin naslov «Sveta Mati Slobode»
preuzet je iz Trsatskih litanija,
koje su nastale u 16. stoljeću
u doba kad su kršćani na ovim prostorima
žrtvovanjem mnogih života
branili kršćansku Europsku uljudbu, slobodu vjere,
pravo na vlastiti nacionalno uljudbeni i crkveni identitet.

Ovim se ostvaruje želja vjerničkog naroda, osobito ožalošćenih majki i očeva, udovica i siročadi poginulih branitelja. Crkva se gradi darovima vjernoga naroda po nacrtima arhitekta Nikole Bašića, a pod vodstvom hrvatskih salezijanaca. Na slavu Trojedinog Boga, u čast Blažene Djevice Marije ova se crkva podiže kao zadužbina hrvatskih katolika da se u njoj trajno prikazuje Kristova žrtva za sve koji su darovali živote za dobrobit i slobodu svoje domovine.

+ Josip Bozanić
nadbiskup zagrebački

ŽIRO-RAČUN

za dobrovoljne priloge: 2340009-1100155251

PROSPEKT HR

ENGLISH FLYER

GALERIJA SLIKA